Redatelj Daniel Kušan u svom novom filmu Bumbarovo ljeto spaja ono naizgled nespojivo – dječju pustolovinu, napetost i humor s ozbiljnim temama o povjerenju i odgovornosti. U razgovoru otkriva kako je izgledala potraga za mladim glumcima po Dalmaciji, zašto mu je snimanje dječjih filmova osobito zabavno te koliko je teško, ali i važno, danas stvarati sadržaj za djecu u Hrvatskoj. Iako nosi prezime koje domaća publika automatski veže uz književnost za djecu, Kušan jasno poručuje – njegovo stvaralaštvo ne poznaje žanrovske granice.

Što vam je bila glavna motivacija za snimanje baš dječjeg filma?

Projektu „Bumbarovom ljeto” me najviše privukao scenarij, koji je pokazivao veliki potencijal, jer je obećavao akciju, napetost, pustolovinu i zanimljive likove, a uz sve to i jednu ozbiljniju temu o kojoj bismo svi trebali malo više razmišljati. Osim toga, filmove za djecu mi je vrlo zabavno snimati, jer u tom procesu uvijek uspijem dosta osloboditi svoje „unutarnje dijete.”

Kako ste birali mlade glumce i kako je izgledao rad s njima na setu?

„Bumbarovo ljeto” je film koji se događa u Dalmaciji pa smo djecu tražili u Splitu, Šibeniku, Zadru i drugim gradovima. Proces je trajao više mjeseci, a kandidati su morali prvo snimiti jedan video o sebi, a onda smo s onima koji su ušli u uži izbor imali probne scene i improvizacije. Kad smo djecu odabrali, u pripremama i na snimanju su uz njih bile glumice Lucija Alfier i Tena Tadić koje su ih pripremale za snimanje i pazile na njih.

Film donosi vedrinu, ali i pouku – što biste voljeli da roditelji i djeca zajedno ponesu iz kina?

Ovaj film u svojoj suštini govori o povjerenju i odgovornosti među prijateljima i unutar obitelji. Nadam se da će gledatelji, mali i veliki, to znati prepoznati.

Promo

Koliko je teško financirati i realizirati dječji film u Hrvatskoj danas?

Jako je teško, uvijek moramo pronalaziti inovativne načine da zaobiđemo sve probleme koje nam daju ograničena sredstva ili nedostatak vremena, a u kino dvoranama se za gledatelje borimo s američkim filmovima iza kojih je velika mašinerija i velik novac. Gledatelje ne zanima što su naši budžeti stotinu puta manji od hollywoodskih blockbustera. No, s druge strane, ponekad ti ni sav novac ovog svijeta ne može kupiti dobru priču, pa onda u tom nadmetanju i mi možemo imati neku šansu.

Kakva su vam očekivanja od distribucije ?

Trudim se nemati očekivanja jer je jako teško predvidjeti koliko će film biti gledan u kinima. To ovisi o jako puno faktora: o promociji, konkurenciji u vrijeme kad igra itd. Meni je najvažnije da film pronađe svoju publiku kroz bilo koji medij, bilo to kino ili televizija ili streaming servisi. I da ta publika bude zadovoljna.

Vaš prezime Kušan nosi i književnu težinu – koliko vas to obvezuje u stvaranju sadržaja za mlade?

Osjećaj odgovornosti i obaveze da napravim dobar film je uvijek tu, samim time što je film velik i skup projekt. Što se tiče prezimena, ne mislim da me to obavezuje da radim sadržaj isključivo za mlade. Moj otac Ivan Kušan bio je poznat po romanima za djecu, ali je pisao i romane za odrasle, a pisao je i za kazalište, televiziju, radio i film. Nadam se da sam od oca naslijedio tu svestranost jer i mene zanimaju različiti oblici umjetnosti i kreativnosti.