Zamalo nisu snimljeni: Filmski klasici od kojih se skoro odustalo

Čarobnjak iz Oza (1935.)

Tko nije čuo za Čarobnjaka iz Oza? Ovaj filmski klasik nastao je prema romanu L. Franka Bauma. U središtu ovog filma je tinejdžerica Dorothy, inače djevojčica iz sirotišta koja skakutajući nastoji pronaći sreću i osjećaj pripadnosti. 'The Wizard of Oz' gledatelje je osvojio toplom pričom, ali i tada revolucionarnim tehnikolorom te specijalnim efektima. No, snimanje je bilo burno: zbog tih specijalnih efekata i svjetala, glumci su padali u nesvijest, a snimanja su bila (pre)duga. Zbog kombinacije vatrometa i zapaljive zelene šminke, glumica Margaret Hamilton zadobila je opekline drugog stupnja, dok je glumac Limenog čovjeka hospitaliziran zbog otrovne boje. Najviše je nastradala Judy Garland koja je utjelovila Dorothy.

Šesnaestogodišnjakinju su tjerali na drastičnu dijetu, a navodno je bila i zlostavljana. Uz to, na setu su joj davali ilegalne supstance, a jedva je preživjela cjelodnevni radni tempo. Kao da to nije bilo dovoljno, ni redateljski tim nije bio složan. Redatelj Victor Fleming odustao je od svoje redateljske palice usred snimanja i otišao raditi na drugom projektu, proslavljenom filmu 'Prohujalo s vihorom'. Sudbina ekraniziranog Čarobnjaka zato je bila upitna, pa su se tako tijekom snimanja izmijenila čak četiri redatelja: King Vidor, Richard Thorpe i Mervyn LeRoy, ali Victor Fleming je na kraju jedini potpisan kao redatelj.

Priča o igračkama 2 (1999.)

Priča o igračkama i njeni nastavci danas su jedni od najpopularnijih Pixarovih animiranih filmova. No, jesi li znala da drugi nastavak ovog crtića skoro nije 'lansiran', i to zbog nevjerojatne greške? Naime, kad je animirani film bio gotov, netko od tehničkog osoblja stisnuo je krivi gumb i pomoćnik redatelja gledao je kako se mjeseci rada i truda brišu. Da, crtić je doslovno bio izbrisan iz sustava.

Možeš zamisliti kakve su bile reakcije na ovu nezgodu. Ipak, sve je spasila nadzorna redateljica filma Galyn Susman koja je na svom računalu pronašla dva tjedna staru sigurnosnu kopiju. Zahvaljujući toj – zapravo slučajnosti – animirani je film ipak ugledao svjetlo dana.

Povratak u budućnost (1985.)

Prije nego što je 'Back to Future' izašao i stekao planetarnu popularnost, ovaj se film suočio s puno prepreka. Bilo je teško pronaći nekoga tko bi radio na ovom filmu. Koscenarist Bob Gale nudio je scenarij Disneyu, ali oni nisu bili zainteresirani za suradnju zbog scena incesta. Na kraju je na suradnju pristala druga tvrtka, Universal Pictures.

Drugi je problem bila oprema i pitanje gdje snimiti scene putovanja kroz vrijeme. Slavni automobil DeLorean koji se pojavljuje u filmu često se kvario što je odugovlačilo cijeli proces. Uz to, Eric Stolz, koji je prvotno izabran za ulogu M. McFlya, ipak nije bio dovoljno dobar pa se nakon pet tjedna snimanja morao zamijeniti glumac. Redatelj Robert Zemeckis naposljetku je za tu ulogu angažirao Michaela J. Foxa. Zbog toga su se sve scene trebale snimati ispočetka što je Universal Pictures stajalo dodatnih četiri milijuna dolara, što je u ono vrijeme bila itekako velika svota.

Soručak kod Tiffanyja (1961.)

Breakfast at Tiffany’s klasik je koji mnogi obožavaju. On je mladoj Audrey Hepburn osigurao mjesto u Hollywoodu, no manje je poznato da se prvotno planiralo da će Marilyn Monroe dobiti glavnu ulogu. Nakon što su producenti odlučili da je Hepburn bolja opcija, trebalo je puno vremena da je uopće nagovore na tu ulogu jer je tvrdila da će joj taj angažman naštetiti ugledu s obzirom na to da je, prema njoj, lik Holly Golightly 'žena upitne vrline'. Zato je postavila neke svoje uvjete. Željela je da njen lik bude 'omekšan', odnosno manje seksualno prikazan, ali i da ode redatelj John Frankenheimer. Umjesto njega 'u igru' je ušao Blake Edwards. Previranja su se vodila i oko Georgea Pepparda koji je utjelovio Paula Varjaka.

Svađa je išla u nekoliko smjerova: redatelj je bio nezadovoljan Peppardom, a Capote tvorac originalne knjige (po kojoj je film nastao), čvrsto je bio uvjeren da je Monroe definitivno bolja od Hepburn. Sve je to rezultiralo natučenim egom, produljenjem snimanja i neugodnim razgovorima na setu.

Blade Runner (1982.)

Ni snimanje ove uspješnice nije prošlo bez problema. Philip K. Dick, autor knjige koja je Blade Runneru bila inspiracija, nije bio zadovoljan prvim nacrtom scenarija za film. Štoviše, bio je grdno razočaran i tvrdio da to nema veze s originalom. Sljedeći scenarij napisao je Hampton Fancher, a on je potvrđen 1977. godine. Bilo ne neizvjesno i hoće li se redatelj Ridley Scott htjeti uključiti u projekt. Prvotno je odbio poziv za suradnju da bi naposljetku pristao, a u međuvremenu je Scott angažirao drugog čovjeka za pisanje scenarija. Uz to, uspio je ispregovarati povećanje budžeta za snimanje filma s 13 na 15 milijuna dolara.

No, problemi sa scenarijem nisu jedini bili sporni. Tik pred početak snimanja partner Filmways povukao je financijska sredstva što je ekranizaciju stavilo pod upitnik. Stvar je riješio producent M. Deeley koji je osigurao sredstva s triju različitih strana. Zato je ova uspješnica ipak realizirana i proslavljena.

Zvjezdani ratovi: Nova nada (1977)

Za 'Star Wars' danas znaju gotovo svi, no 1970-ih ideja o snimanju ove franšize bila je na 'klimavim nogama'. United Artists i Universal smatrali su snimanje takvog što neisplativim jer SF žanr tad nije bio popularan. No, na kraju je kreator George Lucas uspio potpisati ugovor sa šefom 20th Century Foxa, Alanom Laddom. Ladd je bio pomalo skeptičan prema 'Star Warsu', ali je vjerovao u Lucasa te su uspjeli osigurati prava za nastavak.

Produkcija prvog nastavka – 'Nove nade' bila je prekinuta zbog kišnog nevremena, tehničkih problema i neispravne opreme, a osim toga, filmska ekipa nije vjerovala u uspjeh filma pa je svemu pristupila više ležerno. Sa svim su kasnili nekoliko tjedana i zato je Ladd postavio Lucasu ultimatum: ili ćete završiti sve za tjedan dana ili napuštam projekt. Na kraju su 'stisnuli' i ova je uspješnica ugledala svjetlo dana. Lucasovo zdravlje navodno je patilo zbog napornog intenziteta posla, no ovo je remek-djelo jedno od najvećih ostvarenja.

Waterworld (1995.)

Produkcija 'Waterworlda' bila je popraćena sočnim detaljima i taj film umalo nije ni snimljen. U posljednjem se trenutku dorađivala glazba i scenarij što je filmski skaldatelj James Newton Howard opisao kao 'sedam tjedana pakla'. Financije su bile na strani producentskog tima jer im je budžet iznosio 175 milijuna dolara, no sve su 'pokvarile' vremenske neprilike. Uragan im je uništio vrijednu opremu, a koordinator kaskadera je zbog ozljeda hitno prebačen u bolnicu. Inozemni mediji pišu da je Kevin Costner zamalo umro tijekom snimanja. Snimanje je stoga prolongirano i zakomplicirano.

Apokalipsa danas (1979.)

Kako piše The Script Lab, 'Apocalypse Now' prvotno je trebao biti niskobudžetni film snimljen u samo mjesec i pol. No, iznevjerila su ih očekivanja: snimanje je ipak trajalo godinu i pol što je rezultiralo s preko 200 sati snimljenog materijala. Montaža je trajala više od tri godine, a bila je odgođena nakon što im je tajfun uništio opremu. Redatelj Francis Ford Coopola uložio je ogroman dio svog novca kako bi dovršio ovaj film, a budžet filma 'popeo' se na 35 milijuna dolara!

I set je bio pun dogodovština. Glumac Marlon Brando na snimanje je došao nepripremljen i nije mu se svidio scenarij. Uz to, bio je pretio i pod utjecajem alkohola pa su odlučili koristiti sjene kako bi se prekrio višak kilograma. Sve je bilo popraćeno improvizacijom. Zanimaju li te detalji sa seta ovog filma te prepreke zbog kojih je skoro sve bilo osuđeno na propast, možeš pogledati dokumentarac iz 1991. pod nazivom Heart of Darkness: A Filmmaker's Apocalypse, koji je režirala Eleanor Coppola, supruga redatelja 'Apokalipse danas', Francisa Forda Coppole. On naljbolje oslikava da nekad ni slavnoj i iskusnoj ekipe ne polazi od ruke.