'Za ples su se u 90-ima vezale „čudne“ konotacije. Doživjela sam od seksističkih komentara do podcjenjivanja'

14. prosinca 2020.

Slavna koreografkinja i plesačica već 20 godina plesom potiče na raspravu o važnim životnim temama, a najveća podrška u tome joj je njezina obitelj

I dok pandemija koronavirusa polako gasi razne sfere našeg 'normalnog' života, jedna od prvih stvari koja je bila na udaru je kultura. Dok su još kafići radili punom parom te su ljudi masivno šetali po shopping centrima, kazališta, kina i galerije prve su se zatvorile.

Plesni centar Tala obnavlja predstavu re:konstrukcija Muškarci u suknjama, a žene-isto!?

<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed">No da se kulturnjaci ne predaju lako, pokazali su na razne načine. Jedan od najboljih primjera borkinje za kulturu u ovom teškom periodu je plesačica i koreografkinja Larisa Lipovac Navojec. Larisa je sa svojim plesnim centrom Tala ove jeseni proslavila 20 obljetnicu od osnutka, a ovu prekrasnu priliku obilježili su rekonstrukcijom jedne od njezinih prvih autorskih predstava . Predstava je spojila novu i staru plesnu postavu te priredila čarobno i jedinstveno iskustvo plesa za sve prisutne. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"></hmn:linebreak>

Predstave njezinog plesnog centra Tala poznate su ne samo po atraktivnosti pokreta nego i snažnim porukama koje šalju. Tako su teme nerijetko političke, a istražuju i seksualnost te tjelesnost. No prije nego što se zaljubila u ples i pokrenula vlastiti plesni studio, Larisa je 14 godina bila profesionalna gimnastičarka. P

Pri upisu u srednju školu na majčin prijedlog upisala sam školu za suvremeni ples Ane Maletić, kako bih dodatno trenirala. Tada sam bila na vrhuncu svoje sportske karijere i nedostajalo mi je plesnosti. Nisam ni sanjala da će upravo ta odluka promijeniti moj život. Vrlo brzo sam otišla na svoju prvu plesnu audiciju za predstavu Eros i Psiha u studio Mare, koreografkinje Mare Sesardić. Ona je razlog zbog kojeg sam zavoljela kazalište. Vodila me kroz predivan umjetnički proces. Ispričala nam je da svoj prvi izlazak na scenu Istra, 1993. godine u ZKM-u, pred prepuno gledalište nikada neće zaboraviti.

Nisam to mogla usporediti niti s jednim sportskim natjecanjem. To uzbuđenje, iščekivanje, nepredvidivost, sloboda, ljepota. Istina je, te večeri je počeo moj ovisnički odnos prema plesu i kazalištu, daskama koje život znače! Nakon te prve predstave nisam više puno razmišljala. Nakon što je završila srednju školu, Larisa je upisala plesnu akademiju u New Yorku na kojoj je diplomirala, no na kraju se odlučila vratiti u Hrvatsku.

<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed">Moja dugogodišnja partnerica Tamara Curić i ja našle smo se u istom ansamblu. Odmah smo se prepoznale, željele smo slične stvari, imale iste ciljeve. Hrabro smo krenule širiti ljubav, koju imamo prema plesu i na druge. Shvatila sam da je ona prava osoba s kojom mogu izgraditi centar u kojeg je svatko dobrodošao. U kojem ples pripada svima. Otvorena srca i bez kalkulacija vrlo brzo smo počeli generirati plesače, ljubitelje plesa, plesnu publiku, projekte. Evo nas i danas još uvijek tu. Vjerujem da svatko tko je prošao kroz PC Tala nosi sa sobom lijepe uspomene. S ponosom mogu reći da smo promijenili puno umjetničkih života.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak>

Kako je ples vrlo specifično područje kulture, probiti se na scenu i naći svoje mjesto pod suncem nije bilo lako.

Bilo je trenutaka kada se pitaš ima li sve što radiš smisla? Da li to ljudi prepoznaju? S druge strane, jako je puno trenutaka u kojima si ponosan na sebe što si izdržao i radiš nešto plemenito. Plesna umjetnost je dugo godina bila marginalizirana i danas su budgeti s kojima i za koje stvaramo i radimo, pa mnogi bi rekli - smiješni. Puno je tu sati u dvorani, znoja, suza, briga, očekivanja, ali ja bih to sve opet isto napravila. S istim mladenačkim entuzijazmom, ljubavlju, predanošću i vjerom da se može napraviti promjena. Da se može postići vidljivost, ravnopravnost s drugim umjetnostima, da naša struka i umjetnici zaslužuju najveće priznanje. Tala je uspjela naći svoje mjesto, a kroz našu umjetničku organizaciju i nas dvije smo se realizirale kao umjetnice. Naša snaga je zajedništvo i krug ljudi, naših polaznika, publike, suradnika koje smo stvorili.

<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed">Rekonstrukcija predstave koja je izvedena prvi put prije 15 godina reflektira se na promjene u društvu od tada do danas. Na pitanje ima li nekih predrasuda s kojima se morala boriti kao žena u svijetu plesa te jesu li se one promijenile od prvih dana odgovara: Na samom početku kada sam se počela baviti plesom morala sam jako puno energije potrošiti objašnjavajući što ja to točno radim. Za ples su se u 90-ima vezale „čudne“ konotacije. Doživjela sam od onih seksističkih do podcjenjivanja. Danas imamo ipak svjesnije društvo, koje može shvatiti da plesno tijelo i izvedba jesu umjetnost za sebe, da jednako pravno problematiziraju društveno-političku situaciju, da zaslužuju ista prava i bore se za uvjete kao bilo koja druga djelatnost, da je umjetnost potrebna kako bi gradila bolje, zdravije društvo. Da, ja se kao žena, plesna izvedbena umjetnica i radnica u kulturi, borim svaki dan za podizanje svijesti i vidljivosti, ne samo plesne umjetnosti nego kulture općenito. Dakle, promjene jesu napravljene, ali sve to ide jako sporo zbog sustava koji nije uvijek u skladu s projektima i inicijativama koje mi provodimo. Kultura je nažalost u našoj državi daleko od prioriteta. Tako da uvijek može više i bolje.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak>

Situacija u svijetu je zbog korone poprilično drugačija, a nekako nam se čini da kultura posebno pati. Plesačica potvrđuje kako je cijela situacija dosta zahtjevna, no misli da se njezina struka dosta dobro snalazi.Koliko vidim, kraj je godine i dosta je projekata, koje su podržale lokalne i državne strukture, realizirano. Po tom primjeru funkcionira i PC Tala. Ulazimo u 2021.g. sa 100% realiziranih projekata. Novci su naravno neusporedivi, jer je pao broj polaznika naših programa, grad Zagreb nije isplatio cijele budgete, sponzore je gotovo pa nemoguće dobiti, ne znamo što će se dalje događati… ali… Mi smo dio nezavisne scene, vječna gerila. Navikli smo na katastrofe, na snalaženje i pronalazak načina da se u nemogućim uvjetima ipak stvari realiziraju. Tako da smo osmislili nove modele i načine kako da nastavimo daljnji rad. To je sve jako daleko od normalnog, ali kao i u drugim djelatnostima, živi se, odnosno preživljava se nekako. Za sada. Koliko će to još tako biti vidjet ćemo. Iako su vremena teška i sve više ljudi gubi volju za poslom i hobijima, odlučnaLarisa ne planira usporiti. Ne treba mi posebna motivacija, jer stvarno mogu reći da sam jedna od onih sretnica koje rade ono što vole. Svaki dan idem s osmijehom na posao. Širiti ljubav prema plesu i razvijati disciplinu tijela kod djece, mladih i odraslih, odgajati generacije koje svjesno promišljaju, prihvaćaju sebe i druge, znaju surađivati…sve to ples kao medij omogućava. Zato znam da se bavim divnim poslom, koji dotiče i mijenja puno ljudi. Baš kao i mnogu umjetnici, i ona inspiraciju crpi iz djela svojih uzora.

<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed">Najveći uzor mi je moja mama. Ona je ugradila u mene kvalitete koje imam danas. Predanost, iskrenost, vjeru, ljubav. U poslu, to bi bila plesna umjetnica i koreografkinja Milana Broš, koja nažalost više nije s nama. Njezina znatiželja, radoznalost, istraživanje koje je primjenjivala u svom radu, eksperimentalnost, avangarda. Težim u svom radu i djelovanju svemu što sam gore navela i nadam se da ću jednoga dana i ja biti nekome uzor.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak>

No unatoč ljubavi prema poslu i onome što čini, kao najveću podršku navodi svoga sina i partnera.

<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed">Bez njih sve što radim ne bi bilo moguće. Podrška je nužna za uspjeh. Pogotovo u našem poslu koji nema radno vrijeme. Ponekad se radi 24 sata, probe, procesi, snimanja, turneje, priprema projekata, njihova realizacija. Moj sin Grgur i partner Hrvoje su tu 100%, kroz sve što prolazim i radim. Uz to su i najoštriji kritičari, savjetnici, puno puta suradnici…oni su mi SVE!<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"> Mnoge od nas obožavamo plesati u svom domu, ali se nismo odvažile upisati u plesni centar. Upravo takvim ženama Larisa poručuje: Dođite nam u plesnu dvoranu, dođite nam na plesne predstave, upoznajte ljepotu plesa i pokreta. Volite vlastito tijelo, osluškujte ga i osvijestite što mu je potrebno. <hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"><hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"> Nismo mogle ne primijetiti da Larisa i u 40-ima izgleda jako mladoliko. Otkrila nam je da tajna nije samo u svakodnevnim treninzima.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed">Treba živjeti svaki dan punim plućima, veseliti se, smijati, voljeti život. Sigurno je nešto i u genetici. Ali, ples je svakako taj koji me drži svježom i aktivnom.<hmn:linebreak xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed"></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak></hmn:linebreak>

Pročitajte još o: