Kolumna jedne žene: Bez tableta i tableta ne vrijedi ni ići na odmor

Možda ćete reći da sam isfrustrirana baba i dijelom ću se složiti s vama. Isfrustirana jesam, baba nisam. Štoviše, mlada sam i vitalna, ali očito ne dovoljno mlada da odem na plažu u srcu sezone. Uvjerila sam se u to prošli vikend i još jednom sama sebi potvrdila da je u kolovozu najljepše u Zagrebu - blaženi mir, tišina i pržiona.

Pržionu puno lakše podnosim od razmaženih klinaca i odraslih koji čikove od cigareta gase po oblucima i bacaju po plaži, deru se, pričaju njemački iako im je materinji ona na kojem, kad se zaborave, u ljutnji psuju mater klincima.Malo mi je toga odvratnije od čika pod nosom dok na trbuhu sunčam leđa ili dok mi se među nožnim prstima opušak "šverca" u more. Fuj!

Kad se na more mora, nije fora

Kolumna jedne žene: Odmor na godišnjem odmoru? Malo sutra!

I k'o za vraga uvijek se pozicioniram na prolaz. Čak bih se usudila reći da mjesto na koje spustim ručnik, iz meni neobjašnjivog razloga, postane koridor pa me krenu preskakati tabančići i tabani svih brojeva i oblika, od onih neodoljivih, koji se još u pelenama kotrljaju po plaži, do onih debelih, spuštenih, čiji je vlasnik upravo stojećki popušio još jednu i sad kani skočiti lastu pa otplivati muški do bova da ga vide sve one Čehinje, Slovakinje, Mađarice, Nijemice i Slavonke koje je zumirao i skenirao maloprije dok je stajao poput merkata, tik do mog ručnika. Samo što merkati dok tako stoje drže stražu i paze na svoje. Rekla bi i ona njemu da pripazi na djecu, ali odluta čovjek za C košaricama iz inozemstva. Nije mu za zamjeriti. Previše je podražaja za jedan muški mozak.

Žena ostaje na žalu, faktor 50 s lica joj ispire znoj, a ne more, dok trči za klinicma. Do povratka u apartman uspjet će se bućnuti. Jednom do dvaput. Taman da opravda novi kupaći kostim - skine mokri i odjene suhi. Uvijek treba nositi dva na kupanje.

Skidam kapu toj ženi. Okretna je, brza, klinci joj nisu ni jednom uzeli mobitel u ruke. Ne sedira ih tabletom. Ne mislim na lijek nego na gadget. Čak ju i slušaju, za razliku od većine djece na plaži koja totalno ignoriraju svoje roditelje. A ako ću iskreno, i oni njih. Puste ih da treniraju živce ostalima, dok netko od nas ostalih ne "pukne" kao kokica na tom suncu i ne najuri malog mangupa ravno u more, na zaprepaštenje svih onih koji imaju djecu i prešutno odobravanje drugih.

Nije ni to loše. Nakon takvog kupanjca dođeš kući umorna k'o pas, iscijeđena poput mokre krpe i nemaš snage za bilo kakvom vrstom revolta. Ništa te više ne može izbaciti iz takta.

Ne propuštam tekme

Kolumna jedne singl žene: Tko kaže da ne volimo nogomet?

Šalu na stranu. Čini mi se da nam situacija opasno izmiče kontroli. Klinci su totalno podivljali. Ne govorim o ovim malima, za njih imam razumijevanja, kao i svatko normalan, ali kad klinac od šest -sedam godina krene vrijeđat mamu, prijetit joj i svađat se s njom, maltretirati sve oko sebe, skoče mi živci.

Ponašamo se prema djeci kao da su božanstva, a ne dječurlija. Podilazimo im, padamo na njihove emocionalne ucjene. Dok im u usta guramo dudu, u ruke im stavljamo tablete da gledaju crtiće prilagođene bebama jer je tako nama lakše. Od njih stvaramo derišta koji će jednog dana odlučivati o svijetu i o našoj budućnosti.

Priznaj, otići na godišnji odmor bez laptopa, tableta i mobitela kojima ćeš si osigurati mir, a i sama na nekom od njih provesti dobar dio vremena, izgleda nezamislivo i strašno. U neseser uz aspirin, lupocet i aktivni ugljen, ubacuješ i paketić tableta za opuštanje. Nek se nađe. Na prirodnoj su bazi, ne mogu škoditi.

Idemo linijom manjeg otpora. Ne bavimo se djecom. Uopće.

Kafići su puni mama s klincima. I to mi je OK dok dijete sjedi i pije sok ili trčkara okolo i tiho se igra. Sve dok ne počne dizat kosu na glavi svima ostalima, osim svojoj mami koja, već imuna na njega, na Instagramu objavljuje selfije uz #kavica, #prvajutarnjakavica, #godišnjiodmor, #supermama, #sretnamama, #primoštenusrcu. I svi će biti pristojni i šutjeti jer to je dijete i ono mora biti nemirno. Da nemirno, ne neodgojeno.

Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije zena.hr