Zavodnica... (7)

Ljudi moji, kako me krenulo! U jednom danu izdogađala se hrpa stvari, sve zapravo toliko dobre da moram kontrolirat moju urođenu skepsu prema predobrim stvarima.

Najprije sam iznenada konačno shvatila prirodu jednog bitnog odnosa u mom životu, i kad sam ga definirala postao mi je nekako.. lagan.Drugo, ispostavilo se da problem za koji sam mislila da ga imam i da je grozno velik zapravo uopće nemam. Treće, firma mi je isplatila otpreminu pa sam sva sretna podigla (čitaj: platila) charm bracelet koji sam sama osmislila, s privjescima od tanzanita, almandina, turmalina i apatita koje sam kupila prije godinu dana na ebayu. Ajme kako je lijepa!!Četvrto (puno dobrih vijesti) jedan razgovor za posao prilično je dobro prošao. Mislim ;) Čut će se, u svakom slučaju.Peto, sutra imam dogovor za jedan zanimljiv honorarni posao – daj Bože da sam sposobna odraditi ga, kao što to vjeruju oni koji su me preporučili.

Sretna sam kao prase.

Poslijepodne nakon svih tih dobrih vijesti dolepršala sam Dubravki (lift i dalje ne radi, ali se uopće ne sjećam penjanja?!?) ne znajući, kao i obično, što mi sprema.

Pričam joj o poslu gotovo s vrata, a ona se smije i kaže „jarcu se ukazao posao, ajme sreće“.

Istina, posao je zabava, a zabava je posao. Ma, posao je sve. Sloboda, sigurnost, luksuz.. Barem kad su jarci u pitanju. Gubitak sigurnosti koju pruža stalan posao za jarca je ubitačan. A ja iz nekog razloga (ma, znam iz kog razloga) stoički (prema hrabro) podnosim činjenicu da ne znam što ću točno raditi sutra. Svaki dan je nova mogućnost, nova prilika za nove kontakte nove poslove i (hopefully) novu zaradu – LOADS of fun...

Dubravka pomno bira svaki moj tretman - kaže da sam poprilično „teška“, da lako „skliznem“ u depru (istina) i da bih mogla puno puno bolje da imam malo više samopouzdanja. Ali ja sam svejedno super zadovoljna. Osjećam se jako i u odnosu na Jasminu prije Dubravke ne mogu se prepoznati..

Natrag na tretman: tretman dana bio je relaksirajući tretman kraljevskim bambusom. U aziji drvo bambusa simbolizira snagu i fleksibilnost zbog svoje sposobnosti rasta do čak 10 metara u visinu. Zbog svoje okrugle, glatke i čvrste teksture bambus se u rukama terapeuta pretvara u originalni alat koji daje bogatstvo različitih osjećaja. 3 veličine bambusa koji se koriste u tretmanu savršeno prijanjaju konturama tijela i osiguravaju revitalizirajuću dubinsku masažu i revitalizaciju. Štoviše njegovi dobro poznati aktivni sastojci remineraliziraju, učvršćuju, izglađuju tkivo i pomažu mršavljenju i otklanjanju celulita.

Taj tretman do sad mi se najviše svidio, iako je rondanje bambusovim štapom po mom celulitu u početku bio malo bolno. Kad prestane boljeti znači da je celulit razbijen, i to se kod mene nasreću prilično brzo desilo. „Vaš problem nije celulit“ kaže Dubravka „već špekić i nemogućnost relaksacije“. Sva sreća bambus je dobar za jedno i drugo.Nakon tretmana osjećala sam se sjajno, razdrmano i odmoreno u isto vrijeme. Dubravka kaže da nije bitno koliko mi se koji tretman sviđa, jer svi oni imaju svoj smisao, funkciju i redoslijed. Svejedno, jedva čekam da me opet „dohvati“ bambusom.

Dva dana nakon mog kraljevskog bambusa termin su imale Sukie i Žuži. Not a moment too soon, rekla bih, jer Sukie je, skup samnom (i na vrlo sličan način kao i ja), „skliznula“ u depru. Nije teško skliznuti u ovim glupim vremenima. Strah za budućnost naše djece uvijek je tu negdje, iza ugla.

Nemam pojma što im se na terminima događalo, osim što znam da su imale shiatsu – bavila sam se svojim „actual“ djetetom i posve zanemarila svoju „literarnu djecu“.

Tri dana kasnije na prvi shiatsu došle su dvije moje prijateljice s mora – nažalost i opet nisam išla na termin s njima jer sam babysittala našu kolektivnu djecu i kuhala ručak. Po povratku nisu baš bile od koristi za ovu našu svrhu – na pitanje „kako je bilo“, obje su samo izbečile oči i uglas rekle „žena je moćna“. Osim te proste rečenice, jedina dodatna informacija koju sam uspjela iscijediti iz njih dvije je B: „ja sam super zadovoljna“ i J: „ja još moram malo o svemu razmisliti“. Baš me zanima što se događalo tijekom njihova dijagnostičkog shiatsua da su se tako zatvorile... ili je to možda normalno ponašanje, a ne ovaj moj bla bla „moj život je otvorena knjiga“.

NB Moja obitelj se već lagano uzrujava zbog mog pisanja..

Oh well..

PS Navečer sam trebala svratiti u pub gdje se Dubravka povremeno nalazi sa svojim „curama“ i čaga do iznemoglosti – nije ni čudo da izgleda kao avion. (Ha! Ja sa svojim curama sjedim po večerama u japancima, opiumu, zelenom papru, mu... you name it, bile smo...  moja nona bi sad rekla „nisu to miši navukli, to su tvoji zubi natukli..." predivna moja nona, volim te i fališ mi ;( ).

Došla, ušla, sama. Žuži me totalno iznevjerila, Sukie već odavno krmi. Napravila tri kruga po krcatom pubu, sama, praćena pogledima, muškim i ženskim. Imala sam nelagodan osjećaj da govore „ajme, vidi je, sirota, sama je, tip joj nije došao“. Možda je to samo reminiscencija na traumu odlazaka u diskače u srednjoj školi, i onaj sinking feeling kad bi počeo sentiš, a tebe nitko ne bi pitao za ples.. brrr!!! Ne bih sad imala 15 godina ni za što na svijetu! Digresiram, sori.)

Jes da sam kratkovidna, ali nakon tri djira morala sam zaključiti da cure jednostavno još nisu stigle. Šteta. 20 minuta šminkanja (slikala sam se, za dokaz!) za 15 minuta izlaska, 10 minuta skidanja šminke.

Pola sata kasnije u grudnjaku i gacicama, skinute sminke, za tipkovnicom, dovršavam članak, evo točno sam ovdje. Dubravkin SMS kaže „ja sam tu“. E jbg sad.. Neki drugi put. Uostalom, bluza koju sam obukla bila je potpuno pogrešna.. Ispala sam iz štosa..

Sljedeći dan D je za 8 dana. Čitamo se.

Jasmina Malnar