Trudnoća i majčinstvo

Priče iz parkića: događaji, sudbine i posjetitelji dječjih igrališta preslika su našeg društva

5. ožujka 2019.

Već jedanaestu godinu zaredom provodim na drvenoj, staroj klupi koja, baš poput mene, svjedoči svim zbivanjima unutar dječjeg parkića.

Otpratila je ona brojne mame i njihovu djecu, bake i unuke, ali i dalje ponosito tu stoji i čeka nove generacije i njihove priče. Godine prolaze, djeca odrastaju, ali parkić ostaje i dalje tu. Uvijek kad pomislim da sam ga napokon “prerasla”, rodi se još jedna beba s kojoj moram otkriti sve čari tog čarobnog mjesta za dječju zabavu.

Parkić je doista svijet za sebe u kojem se isprepliću najrazličitije životne priče i sudbine, a svi njegovi posjetitelji zajedno proživljavaju sve događaje, kojih u dječjem parkiću nikad ne nedostaje. Zanimljiv je taj mikro svijet iz kojeg možete dobiti uvid u čitavo naše društvo.

Predsjednice, mame karijeristice i savršene mame

U parkiću imate "predsjednicu". To je obično jedna mama koja uvodi red, u sve se miješa, kako u dječju igru, tako i u rasprave roditelja na klupici. Predsjednica organizira aktivnosti, druženja, nosi hranu i hrani cijeli park, a angažirana je čak i oko obnove infrastrukture parka. Sve doživljava kao svoj osobni projekt, čega god se primi, a uglavnom ima prste u svemu.

Druga skupina su takozvane "mame karijeristice", s mobitelom na uhu, koje su netom stigle s posla. Dok telefonski završavaju važan poslovan razgovor te šalju još pokoji hitan mail, jednom rukom pridržavaju dijete na penjalici, balansirajući u uskoj suknji i cipelama s visokim potpeticama. Cijeli parkić bez daha prati taj zanimljiv prizor, poput scene iz američke serije.

Nadalje, nađu se tu i mame koji svi volimo izbjegavati u širokom luku - "savršene mame savršene djece". One su uvijek sređene, njegovane, frizure su im kao da su upravo izašle iz frizerskog salona ili iz reklame za "trovremenski taft", a takva su im i djeca. Naravno, u parkić su svratile sa svojom dječicom između satova klavira i tenisa, kako bi malo odmorile svoje savršene, pametne glavice. Njihova djeca su najranije prohodala, s godinu dana su progovorila materinji jezik, a s dvije već pričaju engleski, njemački te uskoro planiraju upisati i treći jezik. Matematiku imaju u malom prstu, sviraju razne instrumente, plešu balet... i sve im to, naravno, savršeno ide.

Brižne mame domaćice

Sljedeća skupina su mame domaćice ili mame na porodiljnom. One su posebno brižne i često nahrane svu djecu u parku. Uvijek uza sebe imaju ruksak pun hrane - pohani kruh, domaća peciva, voće, grickalice, sokove, kekse, orašaste plodove, sendviče, palačinke, kolače. Oko njih je uvijek najviše djece i nikad se ne može dogoditi da nemaju nešto hrane u torbi, spremne za podijeliti.

Međutim, i one se mogu podijeliti u dvije suprotstavljene struje: jedna struja su one koje okolo dijele peciva, kekse, čokolade, čips, smoki i ostalu nezdravu hranu, a druga su one koje djeci nude isključivo brusnice i ostalo suho voće, bademe, banane, mandarine i integralna peciva. Nerijetko se gledaju ispod oka, a zna se dogoditi i pokoji "okršaj" i spontana edukacija vezana uz zdravu prehranu.

Helikopter mame i previše opuštene mame željne tračeva

Zatim imamo "mame helikoptere" koje zabrinuto stoje iznad, iza, pored, uz, na, kraj, ispod svoje djece, tresući se od straha na svaki njihov, pa i najmanji pad. Boje se svega i taj strah ih tjera da dišu za vratom svoje djece (makar to dijete imalo već 7 godina), gušeći ih pritom u igri i razvoju.

Ima naravno i bezbrižnih mama, koje pak doslovno okreću leđa djeci te bezbrižno satima čavrljaju sa susjedom, ne obraćajući pažnju gdje su i što rade njihova djeca. Novi, svježi trač o susjedi Ani s petog kata i njenom novom ljubavniku toliko je napet da djeca padaju u drugi plan.

U parkiću, naravno, postoje i "sutkinje". To su one mame koje uvode red i miješaju se u apsolutno sve dječje svađe, čak i najbezazlenije prepirke. One provode pravdu, presuđuju, procjenjuju te po potrebi kažnjavaju. Otimaju igračke iz ruku tuđe djece i vraćaju ih svojem uplakanom mezimcu. Jer naravno, to je ispravno i pravedno. Nerijetko tjeraju drugu djecu da se ispričavaju njihovoj.

Zatim imamo mame trudnice koje sa zanimanjem promatraju tuđe male bebe i s nestrpljenjem iščekuju rođenje vlastite, kao i novopečene majke s malim bebama, iscrpljene, neispavane, s tamnim naočalama koje prekrivaju pola lica i ogromne podočnjake, koje pak potajno priželjkuju povratak u trudničke dane i još pokoju noć neisprekidanog osmosatnog sna.

Tate, bake i dadilje

U parkić povremeno zaluta i pokoji tata, što izazove uzdahe oduševljena među okupljenim mamama te poneki zavidni komentar poput "eh, da bar moj tako hoće", "blago njegovoj ženi". Moram priznati da se s vremenom taj omjer počeo lagano mijenjati te u parkiću, na sreću, primijećujem sve više očeva koji rado provode kvalitetno vrijeme s djecom. Tatice naprave svoj mali muški tabor, te tako konkuriraju ženskim parkovskim kružocima.

Nezaobilazni starosjedioci parka svakako su i bake. U parkićima su podigle dvoje, troje, četvero, a neke i više unučadi. One su priča za sebe. Ima ih svakakvih. Predivnih, koje djeca obično vrte oko malog prsta, ali i onih kojih se cijeli parkić boji. Te bake imaju zastarjele odgojne metode, pomalo grube te prepune "bapskih" savjeta i priča. Bake su često te koje love svoje unuke po toboganu i šopaju ih pudingom ili bananom. Često ih smiruju ili usrećuju slatkišima i posebno strepe nad njima kad se povrijede u igri.

U parku možemo sresti i pokoju dadilju koja jedva dočeka priliku sresti neku "parkovsku" mamu kako bi se pojadala "kako je klinac danas nestašan i posebno zločest i ne može s njim na kraj" ili samo razmijenila iskustva o odgoju djece.

U parkiću se i "dila"

U parkiću se i “dila”. Dilaju se recepti, brojevi telefona pouzdanih dadilja, adrese najboljih pedijatra u gradu, savjeti o najboljim vrtićima, kvalitetnim sportskim grupama u gradu. Razmjenju se iskustva o proslavama rođendana u popularnim dječjim igraonicama i rođendaonicama, dilaju se i razmjenjuju sličice, dječje knjige i slikovnice, autići. Parkić je i leglo informacija - od tračeva, aktualnosti, sporta, politike, crne kronike, recepata, mode, kulinarstva, biznisa - samo izaberite kategoriju.

Također, parkić je i otvorena grupa za potporu svim mamama, mjesto na kojem možete besplatno dobiti savjet, pomoć ili podršku. Često ne nedostaje smijeha, jadikovki i plača, pokoje svađe ali i mnogo ponosa, gledajući kako je baš vaše dijete izvelo salto viseći na najvišoj stepenici penjalice, a nekoliko tatica s klupe, u maniri vrhunskih sportskih trenera, zadivljeno je prokomentiralo: "Bravo, ovaj mali je prirodni talent! Kakva koordinacija, kakva motorika, bit će pravi sportaš!"

**********

Sandra Osrečki magistra je novinarstva i majka troje djece. Sandra se opisuje kao mama koja svakodnevno osmišljava načine kako sakriti brokulu ispod komada pohane piletine, kako na vrijeme odvesti kćer na gimnastiku a da pritom sin ne zakasni na engleski, kako držati bebu na oku i animirati je raznim edukativnim igračkama i vježbicama dok kuha ručak i istovremeno telefonski dogovara termin kod logopeda, kako mužu ujutro zapakirati zdrav ručak za posao, otići na tržnicu po svježe meso i povrće, staviti maskaru i nalakirati nokte, ubaciti još negdje frizera, teretanu i odlazak u parkić s djecom. U tom malom savršeno funkcionirajućem kaosu, Sandra pokušava zadovoljiti potrebe svih članova obitelji, uključujući i svoje, a jedna od tih potreba je i pisanje. Piše iz gušta i poručuje: “Ako pisanjem pomognem/inspiriram/nasmijem barem jednu mamu, bit će mi drago”.

Pročitajte još o:

Sandra Osrečki Kolumna