Svi znamo da se dobro osjećamo u društvu svojih krznenih ljubimaca i na temelju svakodnevnih iskustva zaključujemo da nam pomažu osjećati se bolje. No istraživanja na tom polju pokušavaju ići korak dalje te otkriti na koji način suživot s psom ili mačkom može pomoći djeci i odraslima s određenim psihofizičkim problemima ili poremećajima.

Nakon početnih pozitivnih pokazatelja utjecaja mačaka na djecu s autizmom, centar za istraživanje interakcija ljudi i životinja MU Research Center for Human-Animal Interaction skuplja sredstva za projekt Feline Friends (u slobodnom prijevodu Mačji prijatelji), a koji bi trebalo otkriti benefite udomljavanja mačaka u obitelji u kojima živi dijete s autizmom.

Do sad je poznato da autistična djeca koja žive s kućnim ljubimcem imaju bolje socijalne vještine. To je potvrdilo istraživanje znanstvenice Gretchen Carlisle iz 2015. godine. Cilj njezina novog projekta Feline Friends, je pomoći roditeljima da se o udomljavanju kućnog ljubimca za svoje dijete s autizmom odluče na temelju dokazanih činjenica. Da donesu pravu odluku, nakon što su se dobro informirali o svim plusevima i minusima.

Zašto mačke, a ne psi?

Psi su se pokazali kao veliki tješitelji djece s emocionalnim problemima, dobri slušači i prijatelji. Koriste se u mnogim terapijama i to vrlo uspješno.

No doktorica Carlisle kaže da pas možda nije najbolji izbor za dijete s autizmom. Neka djeca s poremećajima iz spektra autizma vrlo su osjetljiva na osjetilne podražaje iz okoline. Na primjer, ako pas iznenada zalaje, to može preplašiti dijete s autizmom. Isto tako, psi se vole "unositi u lice", lizati vlasnike po licu, skakati na njih i slično. Sve to može biti malo previše za dijete s autizmom.

S druge strane, mace su puno nježnije i suptilnije u interakciji s vlasnicima. Opreznije pristupaju, ne nameću se, vole slušati s pristojne udaljenosti, ali se vole i maziti. Vole ljudski dodir i znaju vratiti ljubav i pažnju.

Mačke se također razlikuju karakterno. Koju izabrati?

Bolji poznavatelji mačaka znaju da se mačke itekako razlikuju karakterno. Neke su strpljivije, maznije i ljenije. Druge u aktivnije, glasnije, znatiželjnije. Ono što najviše brine roditelje koji se odluče udomiti mačku, je nepredvidljivost njihova karaktera. A to je nepoželjno u obiteljima u kojima živi dijete s autizmom.

U obitelj s autizmom poželjno je udomiti smirenu, opuštenu macu koja nije plašljiva i nepovjerljiva prema ljudima. Isto tako, bilo bi dobro da nije pretjerano zaigrana i "divlja", odnosno da voli ljude i druge životinje te da nije prema njima u prvom susretu neprijateljski raspoložena.

Važna je i dob mačke. U studiji će sudjelovati mace starosti od devet mjeseci do tri godine. S devet mjeseci temperament mačke se "izravna", odnosno njezino ponašanje postane predvidljivo. No istovremeno još su uvijek dovoljno mlade da se prilagode novoj okolini i obitelji.

U svakom slučaju, roditelji se unaprijed trebaju upoznati s karakterom mace koju će uzeti u svoj dom, kako bi se najbolje stopio s karakterom, potrebama i ograničenjima djeteta koje ima neki od poremećaja iz spektra autizma, kaže dr. Carlisle.