403 Forbidden

Iako se smatra da su ženske serijske ubojice puno rjeđe od muških serijskih ubojica, one svakako postoje i one su također jednako brutalne kao i muškarci.
Rođena 1956. godine, Aileen Wuornos ubila je sedmoricu muškaraca u Floridi između 1989. i 1990. godine. Prema The New York Daily News, svu sedmoricu ubila je iz neposredne blizine pištoljem.
Juana Barraza prozvana je 'Ubojicom starica' nakon što je 16 starijih žena pronađeno zadavljeno u Meksiku 2005. godine. Prema The Guardianu, stručnjaci vjeruju da je Juana ubojstvima oslobađala bijes koji je imala prema majcii alkoholičarki, a koja ju je dala u dobi od 12 godina dala muškarcu koji ju je zlostavljao.
Jane Toppan bila je medicinska sestra koja je ubila na desetke pacijenata. Dobila je nadimak 'Jolly Jane', a priznala je 31 ubojstvo nakon uhićenja 1901. godine. Ubijala bi žrtve s različitim kombinacijama lijekova i kemikalija i čak bi se popela u krevet s njima nakon primjene doze. Na kraju ju nisu proglasili krivom zbog psihičkih problema te je umjesto zatvora ostatak života provela u psihijatrijskoj bolnici Taunton Insane Hospital.
Kristen Gilbert bila je medicinska sestra u Medicinskom centru za veterane u Massachusettsu i osuđena je za ubojstvo četiri pacijenta (svih veterana) te pokušaj ubojstva još trojice ubrizgavanjem lijeka zvanog epinefrin.
Nannie Doss je 1955. osuđena na doživotnu zatvorsku kaznu nakon što je priznala ubojstvo svojih muževa, njih četvorice. Obavljena je obdukcija njezina posljednjeg supruga, a rezultati su pokazali da je uzrok smrti bio arsen. To je bio isti otrov s kojim je Doss priznala da je ubila i tri prethodna muža koji su svi umrli misterioznom smrću. Iako je također priznala da je ubila majku, sestru, unuka i svekrvu, optužena je samo za smrt svojih muževa. Doss je umrla u zatvoru od leukemije 1965. godine.
Zločini Dorothee Puente otkriveni su 1988. godine, nakon što su detektivi tražili nestalog muškarca na njegovoj posljednjoj poznatoj adresi: njezinoj kući u Sacramentu, Kaliforniji. Dijelovi tijela otkriveni su zakopani u njezinom dvorištu i vlasti su ubrzo saznale da su u dvorištu zakopane kosti četiriju žena i trojice muškaraca, u dobi od 52. do 79 godina.
Myra Hindley i njezin dečko, Ian Brady, ubili su petoro djece i zakopali ih na močvarnom zemljištu Saddleworth Moor nedaleko od Manchestera tijekom 1960-ih. Godine 1966. osuđeni su za tri smrti. Par je 1980. godine priznao da su za to vrijeme ubili još dvoje djece. Najšokantnije je što su neka djeca prije svoje smrti bila mučena i zlostavljana, a par je čuvao fotografije i audio snimke jedne od žrtava. Brady je umro u visokosigurnoj psihijatrijskoj bolnici 2017., a Hindley je umrla 2002. godine u zatvoru.
Leonarda Cianciulli vodila je malu trgovinu u Correggiu, u Italiji, 1930-ih godina. Prema BBC-u, proročica sudbine upozorila ju je da su joj djeca u opasnosti i ona je shvatila da joj je potrebna ljudska žrtva. Cianciulli je namamila tri žene u svoju trgovinu, drogirala ih, ubila sjekirom i njihove ostatke skuhala, a neke od njih 'pretvorila' u sapun koji je dala susjedima, što joj je i donijelo nadimak "la Saponificatrice di Correggio" iliti 'Proizvođačica sapuna iz Correggia'. Iako su Leonardi dijagnosticirani teški psihički problemi, bila je spsobna za suđenje te je osuđena na 30 godina zatvora. Umrla je 1970. godine.
Judy je ubila svog supruga Jamesa Goodyeara arsenom, utopila svog sina Miachaela (koji je bio djelomično paraliziran), i bivšeg dečka Bobbyja Morrisa ( a potencijalno još jednog partnera, Geralda Dossetta). Također se pretpostavlja kako je bila uključena u ubojstvo u Alabami iz 1974. godine te da je pokušala ubiti svog zaručnika Johna Gentryja.
Rosemary West i njezin suprug, Fred, podvrgnuli su tinejdžerke (jedna od njih vje bila i njihova vlastita kćer) mučenju i seksualnom zlostavljanju. Također su ubili i raskomadali većinu svojih žrtava. Policija je konačno uhvatila par 1994. godine. Zbog brutalnosti njezinih zločina, Rosemary je proglašena krivim za 10 ubojstava i osuđena na doživotni zatvor. Fred je počinio samoubojstvo.